Beznađe svečanog nedjeljnog ručka se nadvilo nada mnom
Prepuna trpeza, praznina u duši, k'o riba sa stola na suvom
Prijatelji su na tankom ledu, mori ih nezaslužena sudbina
Istina nikog ne zanima, jer i laž dovoljno dobro ubija
Ne želim da znam gdje je i kako izgleda Zana Nimani sada
I previše riječi smo potrošili, a sve uzaludno, izgleda
U meni duhovi svih turista što su prošli kroz hotel Belvedere
I četiri jahača apokalipse kojim niko ne smije da sere
U godinama devedeset druga, treća i četvrta
Po Edgware road-u me prate njihove sjene
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.