Ana Dudić Zubčić | Nebeska simfonija

 

Ja želim osluškivati tišinu
I slušati zvuk nebeskih simfonija
Utvare noći dok plešu ludo
U krugu umnih distanciranja.
Plamenu kuglu talim u prsima,
Nepce mi gori,
Usne od žara crvene,
Poluotvorene čekaju
Da umru sretne, vrele, izljubljene...

Da li tišina ima zvuk orgulja
Ili mi to um dočarava tvoje sanje
U šaci Beethovenovog mjeseca...

Slaba sam sada u plimi osjećaja...
Htjela bih drhtavom rukom
Posljednje zbogom napisati,
Ali žudnja za tobom je jača...

Tišina isprepletena božanskim akordima
Nudi mi tebe umjesto Boga.
Utvare noći plešu ludo
U krugu umnih distanciranja...