Ne troši mi proljeća
u kojima ravnodušnost nudiš;
svaki novi dan ja živjela bih
s veseljem i polako,
k'o da nisam gorko vino pila,
kao da sve u životu bilo mi je lako.
Mi više nismo oni od nekad,
lica nam sada krase
tek maske umjesto osmijeha;
odavno nisam tvoja ljubav,
tek ugriz kisele jabuke
s okusom vječna grijeha.
Ne troši mi proljeća
kad jedno drugom više
nemamo što dati,
svoj nemir ja ću slijediti sama,
a ti putokaz za nigdje
bez mene dalje prati.
(iz izbirke „Žena svojih godina“)
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.