Mate Milas | Nepoznata žena

 

 

Sve je ovdje tiho, ne čuju se ptice,
oko mene mrtve polegle se sjene,
u praznini rukom taknem neko lice,
neko čelo, kapke, nepoznate žene.

Zašto šutiš, gospo? Zašto oči skrivaš?
Ovdje nema sunca, umrlo je vrijeme,
ovdje se ne živi, ovdje samo bivaš,
tu čepljezi cvatu i venu krizanteme.

Reci nešto, djevo, molim te, govori,
glasom ćeš razbudit ove ptice nijeme,
pogledaj me načas, bar oči otvori,
pogledom ćeš mrtvo oživjeti vrijeme.

Unijela si nemir usred ovog dola,
u visine plave sad mi čežnje streme,
čekam da zablješti tvoja oreola,
da sebi me pozovu tvoje usne nijeme.