Igor Petrić | Neko čudno stanje

 

(pogled kroz zamagljeno ogledalo)

Samo malo!

Nismo li se već negdje sreli?

Možda…

te vaše ruke, pogled

odjeća koju nosite

sve na vama i u vama isto je.

Nekako podsjeća na nešto

što sam već vidio.

Nešto  što odzvanja

i čini se kao da… više ni sam ne znam.

Kao da nisam siguran 

u sebe,

u svoje sjećanje,

u ništa.

neko čudno stanje 

(pogled kroz zamagljeno ogledalo drugi dan)

Zašto me tako gledate?

Kao da se odjednom bojite. 

Zašto?

Što sam učinio drugačije od drugih?

Imate li što za reći ili su vam riječi

u ovom  trenutku preteške?

Jesu li… 

ili vam se to samo  tako čini?

neko čudno stanje 

(pogled kroz zamagljeno ogledalo opet)

Bile to riječi preteške

ili nešto drugo,

nije važno. Tako vam se čini 

i to je u redu, samo što vam se 

u zadnje vrijeme čini štošta, a ipak kao da,

kao da odjednom niste sami.

Taj osjećaj što grize i stvara nelagodu,

čini vas nervoznim danas. 

Razumijem!

Znate ono – sve je u redu, ali kao da vas netko,

od nekud gleda.

Tko? Tko su oni? Pitate u panici.

Možda, tamo negdje, neki od njih,

zavijaju kao gladni psi

i gledaju poprijeko, 

čude se svakom vašem pokretu,

a vi ne možete apsolutno ništa.

Možda ne postoje ili su samo nacrtani.

Zidni grafiti ljubomore i zavisti.

Vaš umišljaj gluposti.

Tko će ga znati?

neko čudno stanje 

(pogled kroz zamagljeno ogledalo dan poslije)

Nema veze,

važno je ostati miran,

pametno izgledati  uvijek

i po mogućnosti šutjeti.

Ako baš inzistirate

pomolite se nekom od bogova.

Ovaj planet ima ih na bacanje. 

Ništa vam drugo ne preostaje

osim ako ne ugasim svjetlo

navučem rolete i napravim 

totalni mrak.

Tad nitko 

ništa vidjeti neće.

neko čudno stanje 

(pogled kroz zamagljeno ogledalo peti dan)

Čekaj malo!

Kad bolje razmislim

uopće niti ne znam tko ste vi? 

Tko su Oni? Tko smo to mi

i tko nam daje za pravo raspravljati

o onima koje ni ne poznajemo.

Sad je sve jasnije,

iako gledam

kao kroz mutno ogledalo.

Pa ja vas prvi puta vidim u životu.

Vidim,

ali ne poznajem.

neko čudno stanje 

(pogled kroz zamagljeno ogledalo šesti dan)

Vrijeme je isteklo.

Zaboravite ovu raspravu 

i pokupite svoje stvari.

Ništa se od ovog ili onog,

baš ništa dogodilo nije.

Zbogom i doviđenja. 

Radite što i kako hoćete. 

Odlazim s vjetrom jer život je samo jedan

i ne mislim ga uzalud trošiti,  

dati, jeftino prodati. Nikome!

Ustvari ne mislim više ništa, a vi

kako hoćete.

neko čudno stanje 

(pogled kroz zamagljeno ogledalo u nedjelju)

Da!

Lako je biti po strani i raspravljati

sam sa sobom. Možda ćete to reći 

onako usput

ili na glas, svejedno. 

Onaj u ogledalu,

bilo ono mutno, zamagljeno

ili kristalno čisto

zauvijek će ostati s pogrešne strane,

Tako ja to gledam i ne odstupam

ni milimetra. Vi i dalje ne razumijete

i dalje vam nije jasno.

Ne postojimo ovdje mi, 

on, oni, ja…

mi smo jedno

s ove ili one strane ogledala

koje se ponekad i zamuti

od svih tih uzdaha.

Zamagli, zamuti,

svejedno…

sutra je opet ponedjeljak.