Ništa nije tako strasno
I ništa uzbudljivo,
Kada oblaci
Guste obrve skupe.
Da li je bitno
Otkuda su došli,
I to što rosulju
U nutrini taje.
Pogledaj napolje
Vjetar u naručju dažd njiše,
Što niz prozor
Tiho mili.
Prstima pucketa
Šuška pa mi lupka,
Romantičnu poeziju
U kapi kiše jesen piše.
I dok napolju
Kišica pada,
Sve tiše, tiše i tiše
S usana sjetu briše,
Slušam tvoje korake
U lokvi jesenje kiše.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.