Ilustracija: Sovjeta Grubešić |
s moga mrtvog lica
poletjet će leptiri…
klija oblak u oku
sve bliže valu entropije
izmiču daljine i vrijeme
po pepeljastom tepihu
valja se pseto
vlasnika zavijajući
više ne traži
kad padnu maske
s moga mrtvog lica
poletjet će leptiri…
ispod njihovih krila
nijeme riječi vihori su
slijepih zastava
o, kako boli svijet
pretvoren u ništavnost
duše rastu k’o
zakržljalo grmlje bez sjemena
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.