Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Krešimira Butkovića "Bornin vremeplov"

Piše: Mirjana Mrkela   

Kako napraviti vremeplov 

Borna, ime u naslovu ovoga romana, ime je jednoga dječaka. Kažu da se tako zvao neki znameniti knez, bogataš i vojni zapovjednik. Ovo je običan klinac, ima mamu, sestru i prijateljicu Niku. Neka Nika u nekim pričama je krilata i nosi vijesti o pobjedi. Ova o kojoj piše Krešimir Butković obična je djevojčica. Također, u ovome romanu ne piše ništa o ratovima, ali pobjede su posve moguće. 

Mogući su i vremeplovi, ako ih netko zna napraviti. Normalno, Borna je tražio po internetu. Nije našao napravu nego izrađivača. Normalno, Nika je rekla: 

"— Tip lovi djecu po internetu i preprodaje ih po svijetu."  

Međutim, Borna je bio oprezan. Nadao se da će biti dovoljno oprezan. Čovjek kojega je pronašao nije tražio ništa osim da se vremeplov isproba. Dogovorili su se elektroničkom poštom. U subotu navečer Nika i Borna se iskradu iz svojih domova i sastanu se u parku. I ona će opet sumnjičavo: 

"— Budalo, kao da ćemo uspjeti otputovati." 

Dječakov odgovor bio je: 

"— Ti baš ništa ne vjeruješ. Zašto si onda došla i ponijela stvari sa sobom?" 

Nije ni Nika budalasta i brzo se izvukla. (Što je odgovorila, sami ćete pročitati.) Uglavnom, evo ih na dogovorenome mjestu. "Kod vrtuljka stajao je nizak djedica s kovčegom kraj nogu. Nervozno se ogledavao i stalno pogledavao na sat." 

Borni se nije činio opasnim. Ali druga nevolja se približavala: "U daljini se čula grmljavina. Dolazila je oluja." 

Stop, neću vam više otkrivati! Osim što vam moram reći da u romanu "Bornin vremeplov" nećete pronaći upute za pravljenje nikakve sprave, naprave, uređaja ili tako nečega. Možda „niski djedica“ to zna, samo što pisac nije zapisao. Ja ni jednoga od njih to ne želim pitati, a vi kako hoćete! 

      

Zašto 

Zašto se ja neću baviti vremeplovima? Dobro, niste me pitali, ali reći ću vam: vremeplovi me ne zanimaju. Ne znam ništa o tehnici, više volim čarolije i magiju nego vijesti iz znanosti. Ipak mi je ovaj Krešimirov roman jako zanimljiv. 

Krešimira su novinari više puta pitali zašto je napisao baš ovu i ovakvu priču. Umro mu je brat, priznao je, a sin njegova brata izgovorio je otprilike ono što i Borna: 

"— Želim se vratiti u vrijeme dok je tata bio živ i još jednom ga zagrliti - 

Sad i mi moramo priznati: ovo je jak, iako tužan poticaj. Ni piščev nećak, ni Borna, ni Bornina mama ne misle da će to biti lako. Čim počnete čitati, naići ćete na ovaj redak: 

"— Prije svega, puno ću učiti! — poviče dječak uzbuđeno." 

Jer pametni ljudi znaju da vrijeme treba pametno iskoristiti. To se neće promijeniti ni kada plovidba iz jednog vremena u drugo bude zaista moguća. Dakako, ni mi ostali nećemo gubiti vrijeme. Zato prionimo na učenje i čitanje!