O nama

utorak, 23. lipnja 2020.

Sve je to u glavi


Aleksandra Kardum, Soba moje sestre 

Piše:Martina Sviben

Roman u tri dijela, bogat likovima i njihovim situacijama, koje autorica uspješno  vodi do kraja u kojem se ništa ne raspliće jer se nema ni što. Roman sa, zapravo, malo riječi u kojem je dočarana, dovoljno da dotakne svakog čovjeka koji se ne osjeća dobro, atmosfera i slika situacije određenog lika To je postignuto vrsno posloženim dijalozima i stilski dotjeranim opisivanjem i pripovijedanjem, u čemu je autorica doslovno našla pravu mjeru. 

Roman o depresiji i njezinim različitim pojavnim oblicima. Riječ "depresija" danas je već pomalo "ofucana" jer svatko na loš dan ustvrdi da je u depresiji, da je za tmurnih dana depresivan, tihog i povučenog čovjeka koji se kloni ekstrovertiranosti jer mu ne odgovara karakterom često se podrugljivo naziva depresivcem. Depresijom se pune novinski portali o slavnim osobama, o depresiji govore i stručnjaci i nestručnjaci, ali po meni, to nije to.    

Već sam ustvrdila da depresija ima različite pojavne oblike koji se nikako ne svode samo na sliku osobe koja se nije u stanju dići iz kreveta, obući i obaviti osnovne obveze pojedinog dana. Neki od likova u romanu imaju blagi ili srednje umjeren  depresijski poremećaj,  koji ne ometa njihovo svakodnevno funkcioniranje, ali obiteljski i socijalno itekako je kroz neko vrijeme vidljiva promjena u karakteru. Takvi se likovi (osobe) često prave važni, prikrivaju simptome, negiraju ih, ne nazivaju ih pravim imenom jer se sa specijalistom nisu ni posavjetovali. Sve ulažu u rad, a ako su u položaju da ne moraju raditi baš 100 %, onda se njihov bijeg svodi na bahatost, ponižavanje drugih, promiskuitet i povremene trenutke lomova pred osobama u koje imaju povjerenja. Čim se, zbog bilo čega, osjete bolje i sigurnije ponovno kreće cikličnost njihova života koji je samo bijeg. Potrebno je shvatiti da je sestra depresija u nekom slabijem obliku uz njih i da se od nje ne može pobjeći. 

Teži depresivni poremećaj uključuje privrženost i povjeravanje vlastita života drugoj osobi za koju osjećamo, tj. proglasili smo je odgovornom za sebe - svoju sreću ili nesreću. Javlja se opravdana ili neopravdana ljubomora, osoba je općenito nesigurna u sebe, a osoba kojoj je povjerila život u stanju s kojim se može funkcionirati, u konačnici je kriva za rast ili pad. 

Prava klinička depresija najtežeg oblika najjače je mučenje iako ni prethodno nabrojani slučajevi nisu ni po koju cijenu zanemarivi. Spavati, spavati, probuditi se, glumiti, posegnuti za alkoholom, shvaćajući da ne možeš. Znaš da zanemaruješ sebe i okolinu koja to ne zaslužuje, ali sestra te priječi da napraviš odlučan korak ka liječenju jer se sakrivaš, a zapravo si otkriven, samo okolina ne razumije da je riječ o teškoj bolesti i pobrkanoj kemiji u mozgu. Okolina ti odmaže jer se osude svode na kritiku, prigovaranje zbog sitnica, sumnju na nevjeru, tvoji pokušaji da se barem minimalno pokreneš, završavaju njihovim nerazumijevanjem. U tome nije okolina kriva u doslovnom smislu riječi jer neupitno je da svatko, baš svatko, kreće od sebe. Kad je Senka poželjela crveni lak, bila je to njezina mala potreba da se pomakne, suprug je već bio uvjeren da ga vara i da se zato tako ponaša, ali ljubav i bijes nagnali su ga da joj kupi crveni lak, potpuno nepotreban u seoskoj okolini, i tresne njime o stol. 

Ne želim otkrivati previše o romanu jer ga svatko treba doživjeti i proživjeti, shvatiti razumije li ili ne što se događa ljudima. Nema logike ni osobitih životnih problema. Možeš biti ravnatelj kazališta, uvažen, bankarica s osiguranom egzistencijom, prelijepa crvenokosa violinistica ili žena sa sela sa skladnim brakom i također osiguranom egzistencijom. Sestra ti se pridruži tko god da si, postaje tvoja sjena i preuzima te. 

Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.