Stojim na kiši sama
ispod tmurnog neba
slušam bilo kapljica koje padaju
propadaju u svoj kraj
stvarajući vodena ogledala na napuklim cestama
reflektirajući naša stopala
otapajući naša lica
ne ostavljajući traga
ne znajući, dozivaju prolaznost
pred kojim se i vitez mora pokoriti
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.