A druge jednostavne, ko pjesmica za djecu.
U kapelici šumskoj molim se rutavom svecu.
Svi ciljevi su blizu: mogu ih doseći pješke.
Slušam gdje strojevi bruje. Odustaju cikade.
Energije se vrte u zatvorenom krugu.
Dok kočija od stakla odnosi Pepeljugu,
Jeziku koji ljubim netko slogove krade.
Vremena tešla i posna. Hladnoća plaši fazane.
Obavija nas doba pljesnivim zadahom kripte.
Po podu razasute natuknice i skripte:
Čini se da su Muze prešle u kurtizane.
Otkida se od mene suhi vijenac soneta.
Nagriza zimska plijesan rubove perspektive.
Na utabanu polju stoje ko čaplje sive
Pjesnici, baptinici zlog i raskoljenog svijeta.
17.prosinca 2019.
Flora Green
Fotografija: Arhiva
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.