zove me hladovina....
Sjedim ispod jabuke u vrtu,
jabuke koja budi sjećanja,
sjećanja koja griju poput zrake sunca
milujući me nježno poput prstiju moje bake dok sam tonuo u san.
Moja baka i njena jabuka....
Jabuka koja je obilje plodova podarila
one jeseni kada sam rođen.
Ispreplićem toplinu sjećanja
sa toplinom ljeta
u hladovini jabuke moje bake….
Ljeto je u gradu,
Ljeto je u vrtu,
toplina i spokoj u mojoj duši…
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.