Pramcem u sumrak

Paranoja party

Piše: Jelena Miškić

Da, da...

Ljeto nam se vratilo u grad. Kako u meterološkim sferama tako i u garderobnim ormarima dolazi do naglih promjena. Pospremaju se štrikeraji, duple tkanine i toplija izdanja ili u red iza, red ispod, red negdje...a izvlače laganije, šarenije.. "Vidi stanem!!" - pamučnije, prozračnije.

Ja vučem kod Đuke na tavan i s tavana natrag, naravno kako o kojem godišnjem dobu se radi, a kako ovih dana u ovom dijelu svemira dolazi do izmjena nekoliko njih različitih, moram priznati kako to kod mene izgleda otprilike, zapravo točno ovako...

Đuka: "Dobro silaziš li ti ikad s tog tavana!!? Noćne more imam kako nisam u katastru prijavio kvadrate stambenog prostora!!“

Ili..

"Non stop gori na tom tavanu! Upalit ćeš nam kuću koliko to svjetlo gori!!“

Otac ne razumije na kojim sam ja mukama. Iskreno divljenje iskazujem ženama koje disciplinirano pune svoje ormare, a još veće divljenje, mega naklon turbo divljenje onima koje ih prazne.

Ali zauvijek.

A ne kao ja, hop, pa kod Đuke na tavan. Povrh svega,

imam ja i sedmu muku osim oca koji čuva svoj tavan, ruku na srce totalno ga razumijem, jer od kada sam se doselila, stoički trpi u zaključku da koliko gore ima vješalica čudo da ekstra ne privlačimo munje i gromove kad već misteriozno hvatamo tv signale preko Dunava.

Bogu hvala obišlo nas je svako nevrijeme do sada jer da nije, ja bih bila kriva. I moje vješalice. Kakve Harp antene. Jelena... Vješalice.

Ah da... Sedma muka zvana konfekcijski broj.

Daaaaa, drage dame čujem vas kako vrištite u pozadini...

Ili a) tema vam nije draga ili b) skupa ste sa mnom krenule na limun dijetu koja kaže: Uzmi jedan limun, presijeci ga na dva i - nakapaj si u oči da ne vidiš put do frižidera!!!

Nema c.

Svaka žena je lijepa na svoj način.

Posebno ove iz Vukovara. Tako je i mislio i g. Umberto Eco kada je rekao kako je
ljepota u oku promatrača.