Monika Herceg | Kćer

Trebalo je čekati da kćer u maternici preobrazi materiju u jesen,
okrutnost u lovostaj nakon kojeg započinje pošumljavanje Bornea.

Druge žene rekle su da žena pušta korijen samo
kad se u nju usidri sjemenka.

Majka je rekla da majka ne mora nikad dozrijeti
ako se učahuri
u djevojčici.
Rekla mi je
tijelo se ionako razlomi,
dobro je nešto jednako porozno uzgojiti unutra.

Duša se migolji bubrezima,
zamišlja da sposobna zametnuti žumanjak
iz kojeg može oživjeti perje.
Pijem vitamine da se njene kosti ne prehlade u mom oceanu.
Pijem željezo da tijelo ne ispadne iz tijela.

Druge žene rekle su da se žena iscijedi
ako zaboravi počešljati
avione u kosi.
Djevojčica na mlazni pogon može odletjeti.

Majka je rekla
ako će mlijeko vrištati,
šuti kao dozrijevanje trešnje.
Loša majka nosi genetsku modifikaciju ljubavi,
svaka crvena voćka poželjna je ptici.
Loša majka ponekad rodi dobru majku.

Upuhujem čvrsti kostur u trbuh poput staklara,
izrađujem čvrstu armaturu.
Kćer čupa drveće iz glave.
Presađuje.

Ostaje očišćena šupljina

Izvor: Strane, portal za književnost i kulturu