Lea Brezar: Potrebu za ohrabrenjem i entuzijazam brže prepoznaju poduzetnici nego državne institucije

Razgovor vodila Sandra Pocrnić Mlakar

Svijet treba da ga mijenjaju,/ ne samo promatrače./ One koji potiču da voliš,/ Više i jače,/ Koji će prkositi/stalnom stidu, Koji će napisati / Usudi se - na zidu/ Gdje prolazi svjetina /I bleji u šarenilo jada /Svijet treba junake,/ Ovdje i sada.

Tako glasi pjesma „Svijet treba“ Lee Brezar objavljena na plakatu na jednoj od najprometnijih tramvajskih stanica u Zagrebu u okviru projekta Oda poeziji. Četvrtu godinu zaredom u ljetnim mjesecima Lea Brezar objavljuje svoje pjesme na plakatima tramvajskih stajališta. Stihovi na ulicama ne prolaze nezapaženo - prolaznici zastaju pred pjesmama, fotografiraju ih ili samo čitaju. Autorica projekt zaokružuje novom knjigom poezije i video-bilješkom tramvajskih stajališta na kojima su pjesme objavljene te poziva čitatelje da joj šalju svoje fotografije uz pjesme na plakatima. Projekt se nastavlja tijekom cijele godine na predstavljanjima knjiga i zbirki poezije u razgovorima s čitateljima.

Upornost se isplatila - četvrta sezona Ode poezije na citylights plakatima ima veći odjek nego ikada. Jeste li prije četiri godine, otvarajući akciju, planirali takav razvoj događaja?

Nadala sam se da će se upravo to i dogoditi, četvrtu godinu za redom. Sada ću si dozvoliti govoriti o brendu #odapoeziji. To je bio svojevrsni bunt, ali i dokaz da se dobre ideje prepoznaju i traju.

Vaši su stihovi ohrabrujući i svijetli, sasvim različiti od tamne poezije loših raspoloženja koja se čita u samoći. S obzirom na kod nas ukorijenjene pojmove o poeziji, neobični su kao i način njihova objavljivanja. Kako ste došli na ideju da svoje vedre stihove objavljujete na uličnim plakatima?

Odluku da pjesme stavim na plakate donijela sam spontano, rezignirana odnosom prema toj književnoj vrsti i nama koji je pišemo. Otvorila sam jedan potpuno nov način komunikacija s čitateljima i odlučila dokazati kako se poezija može razumjeti, da poezija nije rezervirana samo za “intelektualnu elitu”, da nas u poeziji pokreću emocije i da se putem njih najbrže i najlakše približavamo čitatelju. Emocijom koja je topla, utješna, prodorna i jasna kontinuirano motiviram i potičem na promjenu. Vrijeme je za neke nove junake pjesništva, one koji će izaći iz svojih okvira i pokrenuti čitatelja da promišlja, da se preispituje i da reagira.

Ohrabrenje iz stihova širite multimedijski i težite "totalnoj objavi" na plakatima i to na najprometnijim gradskim punktovima, pri čemu je se broj čitatelja mjeri stotinama tisuća. Kakvi su prodajni efekti takvog načina brendiranja? Koliko su tražene i čitane vaše zbirke poezije?

Moje se zbirke pjesama traže i čitaju, iz godine u godinu sve više. Prva zbirka “Oda godinama” doživjela je svoje treće izdanje, “Pusti” uskoro drugo. Moje naklade poezije prerastaju uobičajene naklade poezije, a na Interliberu su najtraženije moje knjige. Sami ste rekli zašto, emocija je ta koja ih veže s čitateljima, plakati pojačavaju učinak brendiranja, društvene mreže su dale veliki prostor za njihovo afirmiranje. Sve troje donosi odličan krajnji rezultat.

Optimizam se može aktivirati, a u aktualnoj ekonomskoj i moralnoj krizi nasušno nam je potreban, što prepoznaju vaši partneri iz Citylights plakata i poduzetnici koje okuplja priznanje Superbrands. Koliko državne kulturne institucije prepoznaju i podržavaju emitiranje dobrih vibracija?

Zagreb plakat, na čijim se pozicijama nalazi moja instalacija #odapoeziji, prepoznao je moj entuzijazam i pozitivan stav. Ono što je sigurno, upravo to da se taj entuzijazam brže širi poduzetništvom nego kulturnim institucijama. Kako dolazim iz poduzetničkog svijeta i navikla sam na brzu realizaciju projekata, nemam strpljenja za spori i tromi sustav koji odlučuje o natječajima. Primjerice, 2017. je osnovan fond nagrade FUL KULTURNO - nagrada za najbolje brendirani niskobudžetni događaj u kulturi -  kojem sam osnivačica. Brzina postavljanja projekta, postavljanje stručnog vijeća i samo glasanje iz godine u godinu radi se online, a podržavaju ga vodeće menadžerice i profesorice s poznatih i priznatih tvrtki i institucija u Hrvatskoj. Dok poduzetnička struja brže prepoznaje “emitiranje dobrih vibracija”, ne mogu reći da je ista situacija i u državnim institucijama. Kultura je još uvijek zanemarena, a posebice ako ćemo se osvrnuti na književne žanrove, u moru naslova - poezija.

Kako se mijenja poezija pod utjecajem interneta i široke čitanosti? Kako na poeziju djeluju utjecaji izvana i popularnost stranih autora kao što je Rupi Kaur?

Internet zaista otvara put do čitatelja. Ukoliko ste aktivni, prisutni i kontinuirano planirano komunicirate svoj dar, nagrada za njega neće izostati. Povezivanje je ključ! Autori poput Rupi Kaut i Atticusa, mogu hrvatske autore i izdavače podučiti mnogočemu. Dijeljenje poezije neće umanjiti vjerojatnost da će čitatelj kupiti knjigu, već naprotiv - baš će je zato potražiti. Na Interliberu, na kojem sam prisutna već niz godina, svjedočim da je svaka osoba od dvjestoinjak onih koji su me ciljano potražili na “štandu” došla upravo iz virtualnog svijeta, s  društvenih mreža kupiti zbirku ili knjigu!

Primjećujete li da se unazad četiri godine promijenio odnos javnosti prema poeziji? Jesu li danas brojniji pisci i čitatelji poezije? Primjećujete li promjenu odnosa javnih medija prema poeziji?

Primjećujem da se o poeziji priča više nego prije. Više se autora ohrabruje na samoizdavanje, neke sam savjetovala na svojim radionicama. Izdavači pomalo otvaraju svoja vrata, ali to je još uvijek nedovoljno. U medijima je još uvijek malo prostora u kojemu se objavljuje poezija - posebice u masovnim medijima, dok će oni neovisni i manji češće podržati dobru priču. Gladajući općenito, još uvijek knjiga nije brendirana onako kako bi trebala biti, stoga njezinoj afirmaciji mogu svakako pridonijeti inicijative koje će probuditi pojedinci i blogeri kao što je Alis Marić, nove izdavačke kuće s fokusom na domaće autore kao što je Beletra i hrabri autori.