Vrtovi lijepi, vi vrtovi moji...
(Cz. Milosz)
Neka mi oproste vrtlari bez mane,
Ja volim cvijeće niklo u samoći:
Ono što raste cestama sa strane,
I koje prkosno ogradu preskoči.
Cvijet što se s plebsom druži i iskriža,
I učas stroge nacrte pokvari.
Sve što iz kućnih bježe paradiža,
Da s korovima budu podstanari.
Seoske guste tkanice od boja,
Srdašca, kale i Kristove krune!
U travi šarena puceta bez broja:
Sjećanje na vas nikad ne istrune!
Parkova divnih nagledah se svijetom.
Ponos pod carskim cvjetnim ogrtačem.
Danas se grlim tek sa suncokretom,
I za nevenima neizniklim plačem.
27. svibnja 2019.
Flora Green
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.