Sven Adam Ewin | Zvijezde u oku Ninočke Vasiljevne

Zašto ću ovo reći? Što mi to treba?
No ako kažem, neka bude u sroku:
Najljepša zviježđa našeg sjevernog neba,
Smjestila su se trajno u njenom oku.

I tijesno im je. I prostora im fali.
I guraju se sprijeda, ali i s boka.
I dogodi se, poneki komet mali,
Posve na kratko - izleti joj iz oka.

Pa sleti u moje oko. Ja ga zatim
Prekrijem dlanom i uhvatim u šaku.
- Kamo ćeš s njime? (Ne želi da joj vratim.)
- Neka ti sija, kad si u mrklom mraku.

Otad, u mojoj tami, često mi sijevne
To nježno svjetlo Ninočke Vasiljevne.