srdela među hobotnicama
Jedva da riječ iz tebe migne,
a i ta samo površinu dodiruje,
ni vlat pjene ne ziba
A kad si sama
Blagoglagoljivo razgovaraš sa zvijezdama
Ogledaš se, bojiš se da te tkogod ne prisluškuje,
izjutra da će rodu i znancima rastrumbetati
kako si od samoće poludjela
A ja te prisluškujem
I ne mislim da si luda
jer to je uobičajeni razgovor
između skučenog srca i prostranstva kojemu teži zagonetka tijela;
Zvijezde, to su tvoji pro bono savjetnici,
probrana publika i najbolji slušači
Otkad sam te ugledao
Moje uho je u njima
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.