Posvećeno A.B. ŠIMIĆU
Časovi
sve glasnije zvuče
dok pod zvijezdama
livadom koračam
u idili trenutka
obogaćenoj
mirisom kafanskog cvijeća
bog šeta
gradskim popodnevom
blagoslivljuć žito
Bog moga tijela
Bog moga djetinjstva
među tolikim mnoštvom lica
On i ja
sretosmo se na zvijezdi
u glasnom trenutku
preobraženja!
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.