Irena Grubišić-Čabo | Jučer su se zabijelili oblaci nad gradom

praznih ruku ne smijemo izaći u hladno jutro
ima još ozeblih ptica koje treba hraniti
na granama počiva sigurnost svijeta
snjegovi će se otopiti
otiđimo
zaobiđimo let
vratimo se pješice u prazan stan
napunimo ga knjigama i slikama
živimo jučer i sada
ionako se same trebamo pobrinuti za razlistale prste
ruke će plesati izvan vremena
slobodne i potrošene
kao i toliko puta prije bdjenja
napunimo košare darovima