Božica Jelušić | Vjetrokrštenje, stara šuma

Fopto: N. Wolf /Ivan Nivan

Propuhuje nam vjetar kosti
I kroz šuplja nam tijela svira.
Kraj je taštini i oholosti:
Zaklon liturgije pokajnik bira.

Disakordi kroz škripav mol uđu,
Vrlina ostaje neprepoznata.
Otvara koščat prst stranicu tuđu,
Spasonosnog se citata hvata.

Djetlić je kljunom probio deblo.
Srušena šumska je Dharamsala.
Osrčje stegnuto, tkivo ozeblo.
U trnju karma se zapetljala.

Spasit se može tek isposnik mršav
I ovce što vjeruju u blagorunost.
Gle, kako s konopca trula leprša
Skut teksta, naša nepotpunost.