Koliko se još mora čekati da bi se ispunila praznina, bar malo. … Svijeća se topi, kao i ti noću, polako i oni umiru sami, zadovoljni i sretni odsutnošću svega. … Možda se ipak ispuni? Kad dođe vrijeme koje uvijek kasni. … Zbrajajući samoću i ti misliš da si odsutan, izvan svega u prostoru koji se popunjava svima koji su slični biljkama. …
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.