Igor Petrić | déjà vu

(naivno razumijevanje stvarnosti)

Kad misliš
gotovo je sve,
riješeno upravo onako kako si zamišljao
kako si želio,
može se dogoditi baš suprotno,
iznenadno i drugačije.

Sve se odjednom izokrene,
prevrne,
u drugu stranu pokrene.

A ti, da ti mali čovječe
što ćeš sad kad stvari ispale su drugačije
od onoga kako mislio si
čemu si se nadao i u što si vjerovao!

Uzalud se trudiš,
daješ godine i ulažeš nepotrebno sve.
Svoje vrijeme,
trenutke i odnose.

Što ćeš sad mali čovječe
kad te ne trebaju, kad te neće!
Kad tvoje mjesto u zadnjem redu
nitko ni ne primjećuje.

Opusti se,
ne misli o njima,
ne isplati se.

Vjeruj sve je to već viđeno,
odigrano bezbroj puta
u kazalištu apsurda
u kojem glupost podobne podobnosti
nesposobne u najbolje pretvara,
ljubavnike u drugove,
a njihove partnere u vjerne pse,
koji ne laju, samo sline
i međusobno si ližu guzice.

Na kraju, ako mi ne vjeruješ
slobodno se zapitaj
gdje je tvoje mjesto u njihovom svijetu
podobne podobnosti,
izopačene moralne vrijednosti,
nemorala i arogantne gluposti.

Gdje je?
NEMA GA.
Nikada ga nije ni bilo.

Ispada da se nepotrebno upuštaš u nešto
što očito ne razumiješ,
što nije za tebe.