A bijaše dan vedar i medan
Onaj baš pravi, od stotinu jedan
Tada ga poklopi tama kao glečer
I odjednom se nebo stušti
Spužvom prebriše svjetlost dana
I stakla plaču poprskana
Od kiše što nemilice pljušti
I slika dana polako blijedi
Niz prozore slap se slijeva
Nevidljivi Pastir negdje pjeva
O životu što zlata vrijedi
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.