Maja Šiprak | Bankrot na četvrti pogled

dočekujem te nehajno
naslonjena na stup vodopada
s dvije čaše očekivanja
i žetonom za ulog u ponuđenoj igri
uvijek igram na crveno
crvena je tvoja boja
i ne mogu izgubiti

tvoj glas donosi fragmente slobode
divljeg osjećaja da mogu sve što poželim
početak i kraj vezani su
u  beskonačnu vrpcu
i sve je tu
dobrovoljno postajemo zatočenici
ovog zatvora bez obzora

slabost postaje snaga
želja se bezobrazno pretače u strast
udišem je i hrabro ti prilazim
probuđeni lovac u meni
sanja plijen

gladna sam te

dodir
šapat
netom oslobođena čežnja
u valovima  noći
sve ostalo je suvišno

ne šutim zbog tišine u sebi
već od nemoći da glasom ne odam
vrisak za tobom
 
na mojem stolu stručak
pupoljci čekanja rascvjetani za tebe
a onda ugledam krajolik tvog tijela
i ponovo zaigram igru  na sreću
žeton na crveno
crvena je tvoja boja
i ne mogu izgubiti

ti si moj prvi bankrot na četvrti pogled