Luka Tomić | Zvijezda rođena na nestalnoj površini jezera

Zvijezda rođena na nestalnoj površini jezera
igra se želje i doziva nas
kao da je najpoželjniji dodir, veći čak i od sna
Raj ugodnih dodira je sve što poželimo
i kad nam se on kao sreća poda
mi se iz srca u prazninu preselimo
jer dodir sam po sebi nije sreća našeg hoda

Zvijezda rođene na nestalnoj površini jezera
više nije naša ljubavna želja
odavno nije dovoljno imati djevojku
s tvojim srcem u grudima
odavno je u modi zamesti hladnoćom
svu dobrotu u ljudima
i postidjeti ih

Ova zvijezda je beskrajna daljina
ako prečace do nje tražiš
Ova zvijezda je tolika blizina
kad u djelima ljubavi zračiš
da već prvim korakom
s njom zaplešeš po nebu

Ova zvijezda je novi život
ako zavirimo unutra i sve ljubazno iz sebe
što se može preseliti van, preselimo
Ova zvijezda tuguje nad promašenim
i raduje se spašenom osmijehu
kao da je s lica zemlje izbrisao i posljednje zlo

Ako sve u tebi dobro ni o čemu ne ovisi
onda zvijezda rođena na nestalnoj površini jezera
bit će tvoj dan u kojem se ostvarila baš svaka tvoja želja