O nama

ponedjeljak, 18. lipnja 2018.

Biljana Mandić Kovačević | Dug



Ponekad pomislim da nikada neću otplatiti svoj dug
čini se da je težak i poprilično dug
Ne bih mogao ispisati sve svoje grijehe
makar čamio cijeli dan s olovkom u ruci
ispod neke lijehe
Ta tko će ih sve znati
To je kao da ideš košulju poslije jela prati
Negdje je kapnula samo mala kap
a negdje se prelio preko stijene čitavi slap
Kažu, imaš jednu želju al' ta nikako da se ostvari
jer dug koji duguješ sve pokvari
Dok otplaćen nije, u potpunosti sav
Ne možeš pred nju stati čitav i prav!
A želja? Hoće li ona toliko  strpljenja imati
da bi ju slobodan i čist kad budeš, mogao ubrati
Nisu to samo ovog života grijesi
ima ih tu i od prošlih nadošlih kao kruh kad se mijesi
Nijedan se zabunio nije, pa ostao tamo
negdje visoko među zvjezdanim stazama
U nekom kažu Mliječnom putu
kružio vasionom ne mijenjajući rutu
Ne! Nego se kao lopov u noći prikrade
Ovima što sam ih u ovom svijetu nared'o
Eh, koda sam ja u svoju karmu gledo!
Ni znao nisam da postoji niti kako se zove
Samo sam eto, k'o čovjek, pravio grijehe nove!
Ni razmišljao nisam o nekakvom dugu
Niti da ga platiti treba
Ja sam samo neki dinar molio da mi padne onako s neba
Neki poslić da sačuvam glavu i želudac pun
Dva tri pića i rundu da se vrti u CUGU!

Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.