Snježana Akrap-Sušac | Hoće li ga u borši donijeti?

Najvažnija pitanja u našem malom mjestu R., koja se čuju svakog jutra u /ili ispred trgovine, a nedjeljom na tržnici, su: Je li netko umro?, Koliki je bio sprovod? Tko je počinio preljub?

Ako se nešto stvarno poštuje - to je Smrt. Broj ljudi na pokopu znak je koliko su i familija i pokojnik bili poštivani. Ako umre neki “viđeniji” mještanin, mnogi će znojni od žurbe doći izraziti sućut.

U zadnje vrijeme ljudi su prilično uznemireni. Ne mogu vjerovati da je u gradovima sve više onih koji žele biti kremirani. Hoće li ga donijeti u ovakvoj borši?- pitaju podrugljivo I podižu svoju  torbu za trgovinu. To se pitanje može čuti i u poduljem redu ispred pošte, gdje se čeka da dođe netko tko zna adresu pokojnikove obitelji u gradu u kojem je živio. Taj koji zna adresu ponosno će prvi ući, a svi ostali će, kad dođu na red samo reći: Isto. Službenica će, naravno, razumjeti i napisati što treba.

Još je nešto poprilično uzrujalo ljude. Čuli su da se pokopi sve češće odvijaju “kao u američkim filmovima”. Puno puta su se smijali tom malom broju ljudi, misleći da svi zaslužuju biti bolje ispraćeni. Toga dana imali su o čemu pričati. U dalekom gradu umro je mještanin koji je svakog ljeta dolazio, a bit će spaljen i u borši će ga nositi. Nije ni čudo kad ga je “ona njegova žena” godinama varala, a svi znaju s kim ( prvi susjed, njegov prijatelj iz djetinjstva). Fuj, sram ih bilo!- zaključili su i otišli kućama noseći svoje borše. Na rastanku su skoro prijeteći rekli da njih nitko neće u borši nositi.