titraj,
vjetar,
kaplja znoja na prsima pred san.
Ili pred zoru.
Utjeha sam,
sklonište,
bijeg,
trag u kamenu.
Ili u snijegu.
Za crne dane mjesečina,
bijela žena što ti se daje
u sivim sutonima s mirisom krijesova.
Ona što te svijetom nosi zalivena šutnjom.
Koju osjetiš u mirisu krijesova.
Koja uvijek nađe način da te otjera od sebe,
a grlila bi te i samo ovom jednom rukom.
Drugu sam za nas još na početku pjesme stavila u vatru.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.