 |
| Slavica Kovač, Stablo |
Često do zemlje polegnuto
Zlom, udesom i zrakom u kojem dišu gujavice
Pucaju mi grane, tijelo odolijeva
Listovi su mi sprženi, moja negativna krv postaje pjesma
Povijen u travu, pasem otisak tvojih mokrih stopala
Trag je svjež, odisaj i kalup za ugnijezđene noći
Ja sam stablo
Napuklu koru guliš
Urezuješ žlijeb
Sad ravno u tebe mogu teći
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.