vodi divljoj gradim branu
brzake i valove da smirim
očima darujem svjetlo
duši mir, tijelu hranu.
Jer ponornica ja sam
skrivena rijeka što stiže
bez najave, iznutra...
Al' kad vani izbijem
i svoje vode izlijem
natopit' te hoću.
Oprezan budi,
navikla sam na mrak
čuvaj me se noću.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.