O nama

utorak, 27. veljače 2018.

Ispovijed jedne čitateljice


O romanu Branke Primorac "Moj brat živi u kompjutoru"
Piše: Mirjana Mrkela

O godinama, prošlosti i budućnosti


Zadat ću vam malu mozgalicu. Koja je razlika između: kad je sestra moje bake bila mala i kad tvoja sestra bude baka? Ako vam se ne mozga, ne čitajte slijedeći odjeljak!

Dok ovo pišem, na svijetu je malo ljudi s više od sto godina. Ali u budućnosti, trajanje života će se produljiti. To znači da bi ljudi koji su se rodili u prošlom stoljeću mogli živjeti u ovom i u slijedećem stoljeću. 
   
Poznaješ li neku baku koja ima više od 120 godina? Ako je odgovor ne, vrati se i pročitaj prethodni odjeljak! Malo je zapetljano, znam. Ali zagrijavanje je bilo potrebno zbog vremenskog snalaženja u Brankinoj priči. Meni baš ne idu glavolomke pa sam pitala Branku:
  
– Ako je sada godina 2071., a Simona ima 125 godina, koje godine se rodila?
   
I što mislite, jesam li dobila odgovor? Ne! Na moje pametno pitanje, odgovor je bio također pametan.
   
– Prabaka Simona se rodila prije više od 120 godina. – rekla je Branka i slatko se nasmijala – A Emil je stariji za godinu. Ali ne dopusti da te brinu te veličine, jer ne brinu ni njih!
  
– U pravu si. – priznala sam – oni su veličine tj. veliki su zbog svojih dobrih osobina.
   
To se tako kaže, iako se ni dobre osobine ne izražavaju matematičkim veličinama. Dosta pametovanja, jer ću se opet zapetljati u nešto što mi nije struka. Ja sam stručnjak u ljubavi prema čitanju. Volim čitati po cijeli dan, a i dio noći provedem budna u toj ljubavi. Uzmem knjigu o nekom bratu u kompjutoru pa čitam i volim svaki redak u knjizi.

O bratu u Brankinoj knjizi
   
Čitam, ali u početku nigdje brata. Katarina (11 godina) ima nekoliko mlađih sestara, roditelje i svog osobnog robota. Prabaka, pradjed i svi ostali rođaci žive vrlo daleko, u raznim krajevima Europe. Katarini osobito nedostaje prabaka Simona, jer se videovezom ne mogu zagrliti i izljubiti.
   
Kao što smo već rekli, prabaka i pradjed su jako stari. Njihova, vrlo davna djetinjstva, razlikuju se od djetinjstva njihovih praunuka. Kad su bili mali, igrali su se vani i posjećivali su rođake.
   
Katarina i njezine sestre uopće ne izlaze iz kuće. Unutra imaju sve što im je potrebno. Iako ponekad požele još nešto. Katarina je za rođendan poželjela brata, malo starijega od sebe. Ona sama o tome je rekla: "Najviše petnaest godina. Baš kako sam poželjela. Kad Simona i Emil ispunjavaju želje, nema grešaka, sve teče savršeno." 
   
I tako... pošalje ona jednom svoga vrijednog robota Vilija u spremište za odjeću. To je više od ormara, cijela soba. Kad, u kutu sjedi novi novcati stariji brat. E dakle, ako ste mislili da će brat uvijek biti u kompjutoru, jer tako glasi naslov, niste u pravu. Ali ni Katarina nije bila u pravu, ako je mislila da će on biti dobar i poslušan kao Vili.

O napretku tehnike
   
Jednom je negdje objavljen članak o napretku tehnike. U brizi o djeci strojevi će zamijeniti roditelje. Branka se osjećala grozno kad je to pročitala. Zato je odlučila napisati roman o bratu iz računala.
   
U tome romanu, kao ni u zbilji, strojevi nisu savršeni. No ljudi uz njih provode mnogo vremena. Sve manje se viđaju i druže.
   
Spisateljica Branka također nije često sa svojim unucima. Daleko su pa ih viđa preko računala. Ovo je viđanje zasigurno jedna od koristi tehničkoga napretka. Ali i Branka i prabaka u romanu žele isto: grliti i cmakati svoje potomke i igrati se s njima uživo.
   
Naravno, svatko ima pravo na svoje želje i na vlastito mišljenje. Možda vi, dragi čitatelji, mislite drugačije i o cmakanju, i o braći, i o računalima. Ali romani mogu, uz ostalo, biti korisni baš za upoznavanje tuđih mišljenja. Pročitajte ovaj pa ćemo razgovarati! Ili nam se javite preko računala, mobitela itd.!

Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.