Feđa Gudić | Orah

U samu zoru kroz otvoren prozor, na prstima tiho
Ulazi sjena oraha stara
Sjena je stara, i njene grane kao prsti čudovišta iz dječje bajke
Crtaju obrise tamne, na zidovima moje privatne bajke
Na kraju dana, isto kao što je došla
Sjena stara kroz prozor se povlači
Nijemo preko ulice napokon prelazi, i starom orahu se vraća

U tišini, u zagrljaju sumraka
Lagano kao što je došla, bez buke i galame
Povlači stara sjena svoje prijateljice grane
Rukom predaka posađena, stotinu zima stara
Kao čuvar iznad grada, stoji sjena oraha stara

Na kraju dana, soba prozor zatvara
I do sutrašnjeg dana skrivena ostaje
Zaključana
Pod kožom oraha stara      
Ispucala kora koja  skriva svoju sjenu
Zapetljanu u tmini noći
Uspavanu
Do zore sutrašnjeg dana