Šetnja sa psom drugačija je od one kad si sam sa sobom. Same, misli odlutaju. Bez pitanja. Samo prhnu. Tvrdoglave. Stoga ih valja staviti na povodac. Vratiti ih s mjesta na koje ih nisi uputila. Što nije lako. Ne slušaju. Opiru se, prkose, bježe, skrivaju iza stabala, vise s grane, plaze ti jezik u lice ma koliko se mrštila, dozivala, prijetila.
Od njih zamiriše cijela zemlja.
U šetnji sa psom osjetila su izoštrena. Prate kretanje psa. Ponese ih njegova radoznalost. I razigranost. Njuškaju miris kojim isparava gustiš. Osluškuju klokot vode. Zapnu o patku što lebdi jezerom. Zrak je rezak, jutarnji.
Magla puže iznad polja gdje kljucaju tri vrane. Tu i tamo koja prhne i napravi krug vraćajući se na početno mjesto. Prigradske vrtove uz cestu nagrizle su kiše. Raskupusali su se i nakrivili svaki na svoju stranu. Svaki je svijet za sebe
Znaš na kojem će mjestu zažutiti prva forzicija.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.