Piše: Jelena Miškić
Da avion u nekom daljinskom letu okine sa mnom na nekom C89 sjedalu uslijed solarne baklje kakvu predviđaju za sutra, ne-daj-Bože, i da se kao na filmu budim s nekom salatom od algi u kosi na totalno neucrtanom otoku, vjerujem kako bi ushit oko preživljavanja odmah izostao, jer čim bi optuzala pod prvi kokos, znala bih da - nema - pegle, uvijača, viklera, mekanog ili antielektrizirajućeg češlja, krpica i boja za kosu, ukosnica, nema regeneratora, seruma protiv podočnjaka, filera za zreliju kožu, znojni dlanovi i ubrzani puls bi krenuo ka opasnosti prema srčanom zastoju jer nema pincete za.. (e nimalo damski!), barem sedam vrsta depilacijskih pomagala i ulja za kožu, regulacijske masti za pregibe lakta i njegu noktiju. Nema acetona! Maskare za volumen! Kreme za pete!!!
Gotovo... vid mi muti ravnu liniju horizonta. Biiippppp...ravna linija.
Zamišljam i (suosjećam) kada mi me pronašli nakon cca pola godine, rekli bi u nevjerici pogledavajuć neku fotku za info:"Jok... to nije ta! Tko zna što je ovo!!!"
Smije se. Drago mi je da se smije. Ispije gutljaj kave pa kaže: "Ostale bi oči."
"Bez eyelinera! Strašno!!!" - ispalim.
Opet se smijemo.
"Ja ću platiti. Još nisam zaboravio kada si platila onu kavu i kada ti je konobar ljudski vratio flaster
koji ti se zalijepio za 20 kn".
Opet se smijemo.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.