jedan od onih
što luta
zaboravljenim stazama
u iznošenim i prašnjavim
cipelama
u kaputu poderanih džepova
sa šeširom na glavi
da prikrije sijede
ja sam onaj
što hrani golubove
odmara dušu
na klupama
gradskih parkova
smiješi se samom sebi
u izlozima trgovina
veseli se suncu
poslije kiše
smije se glasno
poput djeteta
i plače tiho
ja sam onaj
kojeg svi znaju
a zapravo ga
nitko ne zna.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.