U svakoj stvari pjesme ima,
Ona je kao ptičje jaje;
U mrtvom, živom, baš u svima,
U svemu pjesma začeta je.
Ja uzmem kamen. Pa ga gladim.
Vi odmah na me: to je stijena!
Ja onda kažem: da se kladim,
Da će se rodit iz kamena.
Zagrlim kamen. Pođem leći.
Svi me gledaju. Svi se smiju.
Ali ujutro (a što reći?),
Čuje se cvrkut: ciju-ciju!
Ja pitam pjesmu: što je bilo?
A ona traži toplo krilo.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.