Danas je vjetar čudan
donio miris poljubaca patinastih
na klupicu u parku
i pitam se
je li dom tamo gdje
pod jezikom zemlju osjetim
kušajući prve jagode s proljeća,
gdje me trn kupine krišom ubrane
u djetinjstvo vraća
ili klupa u parku nekog malog grada
kojoj si obećao nadjenuti ime
nakon dugog poljupca
zakriljenog toplim zagrljajem
da ga još dugo
u kutu usana kao osmjeh nosim.
Vjetar je danas na tren začuđen stao.
Iz zbirke Boja meda
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.