Hladno je bilo toga dana. Predvečer se temperatura spustila skoro do minus dvadeset. Snijeg se zaledio. Silvestrovo je. Kod sestre je, kao i obično, sve spremno. I tica i prasica i francuska salata i kolači i vino, sve je na stolu. Prijatelji tek što nisu došli.
Jedino valja još izvesti psa na vrijeme, prije no što počne uobičajeno ludilo s petardama, pa da večer počne. U blizini zgrada pseća je livada. I baš blizu mjesta gdje si ga upravo šetala netko se, onako u prolazu, sjetio bacit petardu. Pas se prestrašio i pobjegao. Mrak je. Zoveš, dozivaš. Ništa.
Kod sestre su se već svi okupili. I umjesto da sjednemo za blagdanski stol, umotasmo se u kapute, šalove, kape, buce i krenusmo u potragu. Tu i tamo pukne petarda. Nigdje čovjeka, a kamoli psa. Iz jarunskih klubova trešti nešto što bi trebalo predstavljati glazbu. Zaobilazimo ih u širokom luku jer se u blizini toga ni pas ne bi skrio.
Obiđosmo cijelo jezero, mlađi pješice, stariji autom, pa onda još kvart. Psa nema. Bliži se ponoć. Petarde i rakete udaraju sve jače. Vraćamo se kući da se ugrijemo dok najgora tutnjava prođe. Jedemo hranu, ona jede nas. Pijemo vino, ono pije nas. Čestitamo si Novu, i razilazimo svak svojoj kući.
Sjediš u sobi pred televizorom. Filmovi jedan nedotupaviji od drugoga. Svako malo izlaziš na balkon. Nema ga. Četiri je sata ujutro. Po tko zna koji put izlaziš na balkon. U jednom trenutku opaziš da se pred ulaznim vratima u zgradu nešto miče! Sjuriš se niz stepenice! On. Promrzao. Jedva hoda. Nosiš ga na rukama gore, polažeš na kauč, pokrivaš dekom i sebe i njega.
Sutra je Novogodišnji koncert. Veseliš se.
Dobro nam došlo Novo ljeto!
Jedino valja još izvesti psa na vrijeme, prije no što počne uobičajeno ludilo s petardama, pa da večer počne. U blizini zgrada pseća je livada. I baš blizu mjesta gdje si ga upravo šetala netko se, onako u prolazu, sjetio bacit petardu. Pas se prestrašio i pobjegao. Mrak je. Zoveš, dozivaš. Ništa.
Kod sestre su se već svi okupili. I umjesto da sjednemo za blagdanski stol, umotasmo se u kapute, šalove, kape, buce i krenusmo u potragu. Tu i tamo pukne petarda. Nigdje čovjeka, a kamoli psa. Iz jarunskih klubova trešti nešto što bi trebalo predstavljati glazbu. Zaobilazimo ih u širokom luku jer se u blizini toga ni pas ne bi skrio.
Obiđosmo cijelo jezero, mlađi pješice, stariji autom, pa onda još kvart. Psa nema. Bliži se ponoć. Petarde i rakete udaraju sve jače. Vraćamo se kući da se ugrijemo dok najgora tutnjava prođe. Jedemo hranu, ona jede nas. Pijemo vino, ono pije nas. Čestitamo si Novu, i razilazimo svak svojoj kući.
Sjediš u sobi pred televizorom. Filmovi jedan nedotupaviji od drugoga. Svako malo izlaziš na balkon. Nema ga. Četiri je sata ujutro. Po tko zna koji put izlaziš na balkon. U jednom trenutku opaziš da se pred ulaznim vratima u zgradu nešto miče! Sjuriš se niz stepenice! On. Promrzao. Jedva hoda. Nosiš ga na rukama gore, polažeš na kauč, pokrivaš dekom i sebe i njega.
Sutra je Novogodišnji koncert. Veseliš se.
Dobro nam došlo Novo ljeto!
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.