Tvoj glas mi dođe kao odjek
iz potrošenog vremena.
Dok niz rijeku teku
tvoje slane oči,
ja izgubljena u maglama desetljeća
nisam stigla
Pomilovati
tvoju sijedu kosu.
Olakšati
tvoje sijede godine.
Poljubiti
tvoje lice izrezbareno borama.
Dotaknuti te
pogrbljenog u sutonu života.
Iz dana u dan sve tužnijem nebu,
moja ruka miluje večeri na umoru.
Davno,
moj korak zaustavljen je u iskoraku,
ja nanovo stižem gdje stići ne mogu.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.