O nama

četvrtak, 27. srpnja 2017.

Ispovijed jedne čitateljice XVI.


O knjizi „Knjiga o ljetu“ Tove Jansson

Piše: Mirjana Mrkela

Čitanje i lubenice
   
Što vi radite kad vaš prijatelj nešto jako voli? Ja se ljutim, ili se pridružim. Zapravo, prijatelji se i steknu po nekim sklonostima. Volim čitati i pisati pa često biram prijatelje koji vole to isto. Jedan od njih se zove Marijo Glavaš. Pisac i ljubitelj čitanja. To je onaj koji je u školi dobio nadimak po prezimenu. Dobro i meni se dogodilo slično, zvali su me Mrkva. Ali ovo o mrkvi zaboravite. Želim vas malo podsjetiti na lubenice. Mislim, ako ikad Mariju budete davali novi nadimak, možete ga zvati Lubenica. Ne opet zbog glave, nego zbog njegove najdraže ljetne hrane. Ne poznajem nikog tko toliko pati za lubenicama kao Marijo. Cijelu godinu govori:
  
- Jedva čekam ljeto!

Dakle, preostaje mi izbor: ili navaliti uz Marija, ili se odmaknuti od njega. Čak i kad su male, lubenice je najljepše dijeliti s prijateljima. Jedini problem je dogovor oko sklanjanja kora i brisanja stola. Sve postane ljepljivo, lako je isprljati knjigu koja se baš čita.
 
- Jesi oprala ruke? - pita mene Marijo.
   
Naravno da se ljutim. Nisam mala beba, ne mora me opominjati. Marijo se odmah ispričava. To o pranju ruku nije rekao zbog mene, nego zbog knjige. Da je ne isprljam ljepljivim rukama.
   
Perem ruke i razmišljam. Knjige su po nečemu jako različite od lubenica. Lijepo je čitati u svako doba godine. Zimi pokraj peći, s proljeća uz otvoren prozor. I s jeseni, kad pada kiša. Zatvoriš prozor pa otvoriš knjigu.
   
Ipak, lubenice imaju i sličnosti s knjigama. Postoje veće i manje, slađe i manje slatke.

Knjiga o ljetu
   
Ne znam hoće li Marijo napisati Knjigu o lubenicama. Članak o Knjizi o ljetu već je napisao. Jer Knjiga o ljetu već postoji. Ime autorice je Tove Jansson. To je možda roman, ili je zbirka priča. Pravi naslov na švedskom jeziku glasi Sommerboken.
   
Glavna junakinja Sophia ima šest godina. S tatom i bakom ljetuje na malom otoku. Nema mame, nema druge djece i mnogo čega još. No djevojčica i baka znaju se igrati. I uopće im nije dosadno. Naprotiv. To će vam postati jasno ubrzo nakon što započnete čitanjem. "Zaronila je ispod rascvjetane površine vrta i uvukla se među zelene stabljike, dolje gdje je bilo lijepo i zabranjeno; crna, meka zemlja na kojoj je ležalo"...
   
Što je ležalo, sami ćete pročitati. Prva priča, ili naslov u ovoj knjizi je Jutro za kupanje. Sophiju je strah, baka je prestara. Ali ta baka zna zamišljati. Zato Sophiji kaže ovako:
   
"Zaboraviš na sve, uzmeš zalet i jednostavno skočiš. Osjetiš morsku travu oko nogu, trava je smeđa, a voda je bistra, prema površini sve svjetlija i svuda su mjehurići. A ti kliziš. Držiš dah i kliziš, i okreneš se, i kreneš prema gore, pustiš da te voda podigne, i izdahneš."
   
More se zove Baltičko. Manje je toplo nego Jadransko, na koje smo mi navikli. I ljeta su ondje manje vruća. Srećom, za dobro ljetovanje to nije toliko važno.
   
U ovoj knjizi, kao i u stvarnom životu, važno je ljetovati s dobrim društvom. Svaki dan je zanimljiv, pun iskustava. Mašta i stvarnost se prepliću i nadopunjuju.

Knjiga i lubenica
    Nadam se da će i vas Knjiga o ljetu potaknuti na maštanje. Ja uvijek maštam. Režem Mariju krišku lubenice, na što on kaže:
    - Stvarno je tanka.
    Kad on meni pruži knjigu, ja izgovorim to isto. On reže još, a ja čitam naglas. Kasnije uglas kažemo:
    - Stvarno je bila slatka!
 
Ako budete kušali, znat ćete jesmo li u pravu. Ako budete čitali, znat ćete i bez kušanja.

Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.