Zorica Antulov | I već...

I već je kraj

Zora ljeta
i miris mora
prolivena voda po balkonu
dva topla mačja oka
(mala mrvica umiljata)
djetinji raj

I već je kraj

Noć
ljetna duga, divlja
(a baka čeka i strepi  na balkonu)

noć

sa balkona
dva oka tvoja
zaljubljena…

u noći im nazirem sjaj


I već je kraj

Djeca i graja
radost i svađa
(ta bučna ljubav neglumljena)

-hej, daj zatvori vrata balkona
-ne, ti ih zatvaraj

I već je kraj

Odlaze djeca
zar već je kraj?

Daj ostanimo još malo
na balkonu, našem balkonu
još samo malo
ti i ja –

dok vjetar plače
i odnosi život
privij me čvrsto
ne puštaj nikad
privij me čvrsto
ruku mi daj
(dok vjetar lomi grane i cvijeće)

I već je kraj