Zamisli brijeg na kome si nekoć sjedio s djedom i crnim psom
Djed je već bio jako star ali blistavih očiju,s isuviše želje u srcu od bilo koga, sjećaš li se toga dana, nježnog zvuka zvona izdaleka i lahora što promiče kroz lišće ?
Slijede stavci veličanstvene šutnje
Sunce je visoko, toplo je, sjene drveća brane nas, gledamo prema zvoniku i čudesnoj zemlji što se prostire ispod, rijetki oblaci na nebu
Znajući
Više nikada neću doživjeti ovaj trenutak
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.