pukotina bolom skamenjena
rastanku se već podsmjehuje.
U nju poljubac posadi
da me korijenom oplete
na okupu u danima praznim zadrži.
Ako se u pijesak prosijem
zaustavi vjetar, sakupi me, napuni sat
pa čekanje novog susreta izmjeri.
Ime ti je u kamen mojih čežnji uklesano.
Molitva moja gordo planinom odzvanja.
A vjetar te uvijek iznova u pukotinu vrati.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.