O nama

petak, 28. travnja 2017.

Siniša Matasović | U radio adaptaciji romana Stanzia Grande čuvao sam izvornu i bujnu Freyevu rečenicu


Razgovor vodila Sandra Pocrnić Mlakar

Za roman „Stanzia Grande“ autor Damir Zlatar Frey kaže da je istarska bajka inspirirana stvarnom stanzijom, ukletom kućom na vrhu Savudrijskog zaljeva. Zlatar Frey dugo je istraživao povijesnu građu o Istri u protekla dva stoljeća kako bi napisao slojeviti roman koji dovodi na zemlju grešnog anđela, ali i opisao ljepote zanosne Istre i dekadenciju istarskih obitelji koje su gradile stanzije. Hoće li radio adaptacija reducirati slojevitost i slikovitost romana u kojem je Istra romantična Terra Rosa ili će zvučnim efektima roman dobiti na uvjerljivosti i životnosti, doznat ćemo u emisiji Radio roman od 1. do 5. svibnja na Trećem programu Hrvatskog radija. Radio roman Stanzia grande okupio je glumačku ekipu u kojoj su Branka Cvitković, Franjo Kuhar, Maja Katić i Nedim Prohić, urednica je Maja Gregl, a roman je za radio prilagodio Siniša Matasović, s kojim razgovaramo o izazovima adaptacije tako slojevitog romana koji je u nepunih pola godine od objavljivanja osvojio publiku i stekao brojne poklonike. 

Pripremali ste adaptaciju romana Stanzia Grande Damira Zlatara Freya za izvođenje na radiju u emisiji Radio roman. Koji su bili najveći izazovi? Kako se u formi radio romana može prikazati raskoš Istre, koju autor opisuje s divljenjem?

Kada govorimo o radio romanu i radio drami, za početak je važno pojasniti razliku između te dvije naoko slične emisije prisutne u eteru Hrvatskoga radija. U slučaju radio drame radi se o tekstovima koji su izvorno i namjenski pisani u obliku drame. Situacija s emisijom Radio roman, o kojoj ovdje konkretno govorimo, ponešto je drukčija. Radio roman je emisija s dugogodišnjom tradicijom, koja se u programu Hrvatskoga radija kontinuirano emitira od 1972. godine, što ju čini jednom od najdugovječnijih emisija. Unazad tri godine, otkako su Hrvatska televizija i Hrvatski radio spojeni u jedinstveni medijski servis HRT, urednica emisije je Maja Gregl. Emisija je koncipirana na način da se slušateljstvu u vremenskom rasponu od jednoga tjedna, odnosno pet radnih dana (pon-pet) prezentira odabrani roman hrvatskih autora. Termin emitiranja je otprije ustaljen na Trećem programu Hrvatskoga radija od 9:30 do 9:55 h. Moja zadaća dramaturga/adaptatora je da cjeloviti roman čim vjernije prikažem i pripremim glumcima za snimanje u studiju. Snima se pet nastavaka u trajanju od dvadesetak minuta. Prevedeno u književni diskurs, radi se o dužini teksta od cca deset kartica po jednoj epizodi. Dakle, cjelovita, zgotovljena adaptacija svakog romana svedena je na pedesetak kartica teksta, neovisno o dužini samoga izvornika. Stoga bismo mogli govoriti kako se na određeni način radi o kraćenju teksta. Osnovni je preduvjet da prilikom pisanja adaptacije ne zadirem u izvornu autorsku rečenicu. Sve ono što slušatelji čuju na radiju autohtoni je autorov izričaj.

Najveći izazov kod adaptacije romana Stanzia Grande Damira Zlatara Freya bio je upravo u odabiru glavne linije radnje koju ću pratiti kroz ih pet nastavaka. Stanzia Grande je poprilično opsežan roman napisan na preko 300 stranica i bilo mi je važno odrediti onu nit vodilju koja će najvjernije prenijeti poruku i atmosferu cijeloga romana. Vjerujem da sam u tome u velikoj mjeri uspio. Upravo iz težnje da u što većoj mjeri obuhvatim radnju romana, opisi krajolika Istre nisu jednako bogati kao u originalu, ali ostalo ih je dovoljno kako bi slušatelje zaintrigirali i u njima pobudili maštu.

Kako je za adaptaciju izabran roman Stanzia Grande? Koje ste romane dosad adaptirali? Je li Stanzia Grande lakša ili teža od ostalih za adaptaciju?

Roman je za adaptaciju izabrala urednica emisije Maja Gregl. Njezina je intencija za emisiju odabirati najnovija izdanja suvremenih, recentnih romana hrvatskih autora koji zadovoljavaju visoke književne kriterije. Tako sam za vrijeme naše uspješne suradnje još adaptirao romane priznatih autora kao što su Milana Vuković Runjić (Faraon iz Ilice je mrtav), Dejan Šorak (Ja i Kalisto te Kontrolna projekcija), Lada Žigo (Noć ruskog ruleta), Maja Klarić (Vrijeme badema), a trenutno adaptiram Emet od Ivane Šojat.

Za Stanziju Grande bih mogao uvjetno reći kako je bila jedna od zahtjevnijih adaptacija, prvenstveno iz već spomenutog razloga, jer se radi o kompleksnom i odugačkom romanu. Razumljivo je da adaptacija romana od preko 300 stranica zahtijeva više vremena i koncentracije od primjerice romana napisanog na 150 stranica.

Koliko su slušane radio drame i radio roman i tko je njihova publika? Kako dobivate povratnu informaciju od publike i kakve su njihove reakcije?

Što se tiče slušanosti emisije, o njoj informacije pristižu iz različitih izvora. Zaključak je kako je slušanost s godinama postojana i da su te dvije emisije  tijekom desetljeća zadržale publiku željnu kvalitetne književnosti. Ono što je posebice zanimljivo, ispostavilo se da ljudi emisiju Radio roman, osim iz svojih domova, često prate s nogu, npr. za vrijeme vožnje u svojim automobilima. Razlog se nameće sam po sebi. Emisija ide radnim danom prijepodne kada su ljudi obično u ritmu svojih dnevnih obaveza, tako da koriste svaku alternativnu priliku za slušanje.

Kakve reakcije očekujete za Stanziju, budući da se emitira u nastavcima?

Moje je mišljenje da se za Stanziju Grande mogu očekivati vrlo pozitivne reakcije. Temeljim ga na maštovitoj i bujnoj rečenici Damira Zlatara Freya i njegovom intrigantnom, lepršavom stilu pisanja. Roman je, između ostaloga, napisan na način koji je redatelju i glumcima zasigurno omogućio korištenje brojnih zvučnih efekata prilikom snimanja u studiju, što će radijskoj izvedbi neupitno dati dodatnu draž i napetost.

Kako se vama svidjela Stanzia Grande? Jeste li se ranije susreli s još nekim kazališnim ili književnim djelom Damira Zlata Freya?

Ta razgranatost i kompleksnost romana utjecala je na to da se roman svidi i meni osobno. Također mi je ponudio brojne povijesne informacije vezano uz Istru, razvoj tamošnjeg društvenog života i običaja stanovnika kroz nekoliko posljednjih stoljeća. Kada autor uspije na vjerodostojan i validan način prikazati sveobuhvatni kontekst razvoja pojedine regije i njezinih žitelja, zavrijedio je poštovanje i čitanje svojih novih djela. Kako ste već i sugerirali kroz svoje pitanje, meni je Damir Zlatar Frey dosad bio više poznat iz kazališnog miljea, ali ubuduće ću se dodatno nastojati usredotočiti i na njegovu spisateljsku komponentu umjetnosti.

Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.