Lorena Kujek | Rubinska defragmentacija

Znaš, katkad me obuzme osjećaj raspada
nalik na gnjilo raslinje plemenitaških avenija,
točnije; rasušenu vegetaciju geografski smještenu u područje stepa,
gdje agorafobija nastanjuje višedimenzionalne procjepe pamćenja,
a minijaturni mozaici impresionizma obogaćuju očne duplje (ne)realnim spoznajama.

Vrisak teatralne staloženosti očigledno vrši refleksiju prividne zadovoljštine
neminovno aludirajući na fluorescentna spletkarenja njihanja u zipci propupalih grana.

Određeni je vid intelekutalnog vlasništva uspostavio monopol nad udarima protivničkih trupa,
kršeći svaku iduću naznaku pretencioznog kolapsa.

Što ako ona svojom impozantnom trajnošću,
ciljano zatomi ove specifične retke
koje gomilam prividnom nostalgijom što me nagoni arhaičnoj neostvarenosti?

Hoćeš li i dalje ostati uz nju,
kad te budu slamali orkani zahtjevnih nastojanja,
vulgarno prepisane nepravde
i egocentrični naumi boljitka?

Formiraš li oblik otopljene gline,
dok gubiš svoje misli u njenim pothodnim tunelima,
pritom imitirajući žrtvu na oltaru dizajniranja?

Riše li tvoje kestenjaste zjenice gradirajući neponovljivost,
pažljivim naznakama sljubljenosti srodnih tijela,
nadimamjem grudi,
pucketanjem ključne kosti
ili postepenim odobravanjem hipnotičkih tretmana?

Gori li joj kosa,
pri rizičnoj analizi ekstaza blagostanja
u kojima igraš ulogu vodećeg imperatora?

Nastavlja li niz aktova tvojih mrštenja,
blagim podrhtavanjem olovke,
uz dodatak laganih zamračenja u međuprostoru između umjereno seciranih obrva
i nakrivljene linije usana?

Vjeruj, već neko vrijeme pokušavam uravnotežiti nemirne nasrtaje duha;
čiju jačinu mjerim u tisućama suznih prokliznuća,
ali me proganja pomisao vaše sreće u katakombi prokockanih zakletvi, neponovljivošću precijenjenih  memoara koje niže ova kreativna jedinka.

Priželjkujući trijumf nad fragmentiranom smrtnošću,
odričem se izblijedjelih škrguta
koji me još više zakapaše u živi pijesak neuzvraćenih pobuda.

Prije negoli pošaljem savjest na aukciju sajma antikviteta,
možeš mi ukazati na kobnu pogrešku i zataškati moj gubitak bojom rubina,
ali prethodno odgovori na trivijalnost marginalnih upita-
posebni stvore mojih nadahnuća,
voli li te barem upola kao ja?