Davorka Črnčec | Premala prevelika pjesma

U tebe upletena
kao drogu opet papir grabim
tren u vječnosti bilježim:
Prohladno jutro u dvorište sunce stidljivo pušta,
sjaj iz oka s prvim zrakama na prozoru pomiješan.
Miris tijela u igri sudbine
s mirisom prve kave pomiješan,
obgrljeni u nijemom razgovoru.
Zabilježit ću sve naše u ovu premalu pjesmu,
da se ne zaborave nikad naši snovi,
naša jutra, dani, večeri.

U tvoj zagrljaj zapletena, utopljena u tvom oku
znam
ova pjesma premala, zapravo je prevelika.
Zapisat ću samo:
Ljubim te.