pokret što je u šum sebe zakopao,
tek začuđen pogled što ga šake stišću
da se u bol svoj ne bi zagledao.
Bačena si želja kao kanap s mosta
razvučen visoko iznad sive jave,
spušten s moga tela da ti omča posta
stiskom oko tvoje izgubljene glave.
Jedva da si nešto sasvim sitno malo,
u magli slućeno, u slutnji skriveno,
a tako mi blisko, od iskona snažno,
i pre prvog daha u me uliveno.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.