okomito i vodoravno
spava u mreži s ribama
pravim se da ne primjećujem ishitrenu laž
mogla bi me dohvatiti svojim pipcima smrti
u neprolaznom snu vrijeme se ne miče
kuća ne otvara vrata
kako ću opterećena nastaviti
sve se udaljava
most i rijeka mjesec u dubinama
na leđima ostaje težina trenutka
raspoređena strpljivošću podanika
navezana laž
razmišljam što bi se dogodilo
kada bi sjeme koje mi na dlanu počiva
proklijalo blagoslovom jutra
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.