Kako je lijepo umrijeti u petak. U šest poslijepodne.
I par minuta.
Možda te netko nazove i u uho ti saspe mali okršaj riječi.
Sićušnu navalu fonema. Crne poluotoke sreće.
Nekada davno nije bilo telefona.
Samo stotine godina pisanih prisluškujućih misli.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.